Lijepo vrijeme i dobra volja izvukle su “iz naftalina” i pomalo zaboravljenu terminologiju iz naslova. Situacijski pristup podrazumijeva rad s djecom koji nismo planirali unaprijed, već nastaje u trenutku, a na inicijativu i interes djece i/ili odgajatelja.

Koliku vrijednost posjeduje navedeni pristup, obznanila su nam djeca nakon šetnje bez da smo ih išta pitale: “Meni je ovo najbolji izlet do sad!”

Bez duljenja: dvije skupine “nespavača” (jedna iz “Morčića” i jedna iz “Vežice”), čija djeca i inače sudjeluju u planinarskim izletima (kondicija je bitna), krenuše neplanirano u popodnevnim satima toplog zimskog dana u povijesno-rekreacijsku šetnju: cestom do okretišta na Podvežici, stepenicama do “Lenca”, puteljkom do kamenog mosta preko Draškog potoka pa natrag. Ono što je djecu oduševilo na ovoj, prilično napornoj šetnji, bio je efekt neplaniranog i prava dječja “poslastica” - zaleđene lokve!

Što se tiče prostorne orjentacije, pogled na Gornju Vežicu iz Martinšćice nekima je ulijevao poštovanje, a nekima - strepnju zbog povratka :)

Ukupno smo hodali 3,4km i savladali visinsku razliku od 223m.