Kako korona virus utječe na dječju igru

Igra je način izražavanja djeteta i roditelji ne bi trebali biti zabrinuti ako se pandemija uposljednje vrijeme pojavljuje kao tema u dječjim igrama.

Autorica: KATE CRAY, urednica u časopisu ​“The Atlantic”

Prijevod: Renata Šimac

Lektura: Dragana Čubrilo

Usred katastrofe - poput trenutne pandemije - mnogi roditelji uočavaju takve situacije. "To je preokrenulo [dječje] živote naopako. Prirodno je što im to pada na pamet“, rekla mi je Sandra Russ, profesorica ​​sa Sveučilišta Case Western Reserve koja proučava emocionalnu stranu igre i kako igra koristi djeci. Djeca upijaju zastrašujuće i zbunjujuće vijesti i često se okreću igri tražeći razumijevanje i predah. Nakon uragana Katrina Joy Osofsky, psihologinja s Državnog sveučilišta Louisiana, radila je na putničkom brodu preuređenom za hitne slučajeve. Sjeća se kako je gledala djecu na brodu kako se igraju ​uragana​. Trčali bi naokolo oponašajući jak vjetar i rasuli igračke po brodu, kreirajući krš i lom kojeg su doživjeli nakon oluje. Igra je jezik djeteta. Oni igraju zamišljene scenarije kroz koje izražavaju svoju zabrinutost, postavljaju pitanja i - što je presudno - preoblikuju tu svoju ​priču​. U igri pretvaranja djeca upravljaju radnjom, kreiraju zaplet i mogu promijeniti ishod opasne situacije ili isprobati drugačija rješenja problema. Naprimjer, nakon što su naučila kako COVID-19, bolest uzrokovana koronavirusom, uključuje poteškoće disanja, djeca u predškolskoj ustanovi u Kirklandu u Washingtonu (gdje se virus brzo proširio u staračkom domu), počela su se igrati postupka oživljavanja, navela je jedna od majki Kelly Ritting. Iako su škole u Seattleu od tada zatvorene, njezina četverogodišnja kći nastavila se samostalno igrati liječnika. Nedavno je svog mlađeg brata ​testirala​ Lego žirafom. Nakon što je protrljala žirafu o tanjurić, rekla je kako će, iako test bude pozitivan, s bratom biti sve u redu, jer su joj roditelji rekli kako se djeca ne razbole od virusa. (Djeca se mogu zaraziti, no rizik od smrti nije u potpunosti poznat. Izloženost djece je problematična zbog toga što bolest mogu prenijeti drugima.)

Sljedeći primjer naveo je odvjetnik iz Winnipega, Bradley Madison: njegova četiri sina u posljednje vrijeme uživaju u igri 'CoronaBall', u kojoj je cilj izbjeći plastičnu kuglicu s bodljama koja podsjeća na ilustracije virusa. Prije zatvaranja škola u Kansas Cityju, Missouri, osmogodišnja kći i 11-godišnji sin Nathana Hopera igrali su više igrica vezanih uz virus koje su izmislili njihovi vršnjaci. Igra lovice 'Držanje socijalne udaljenosti' genijalan je dječji odgovor na pravilo držanja na distanci. 'To' (koronavirus, op. prev.) ima zadatak taknuti sjenu drugog djeteta. U opasnijoj ​koronavirusnoj igri​ djeca bi nekoga ​zarazila​ kašljanjem – s varijantom postizanja ​imuniteta​ (pandan našoj ​kućici​, op. prev.) noseći ​hazmat odijelo​ (kapuljaču) ili masku za lice​ (podizanje lakta na lice). Sve u svemu, roditelji ne bi trebali brinuti ako djeca uključuju temu koronavirusa u svoju igru ​​(iako im nebi trebali dozvoliti da kašlju jedni u druge). Djeca kroz igru nastoje izraziti svoje brige, te je i povremeno spominjanje smrti prirodno, rekla je Russ. "Treba se zabrinuti ako scenarij postane mračan, a djeca izgledaju zabrinuto i uplašeno dok se igraju”, upozorila je Ann Masten, profesorica s Instituta zadječji razvoj Sveučilišta u Minnesoti. “Ali ako se djeca ne osjećaju uznemireno ili ne ponavljaju isti scenarij bez promjene ishoda, igra može djeci biti zdrav način na koji mogu obraditi vijesti i roditeljima omogućiti uvid u svoje emocionalno stanje. "Dok ih promatrate možete naslutiti o čemu misle i u što vjeruju vezano uz virus i pandemiju", rekla mi je Abigail Gewirtz, profesorica obiteljsko-društvenih znanosti sa Sveučilišta u Minnesoti.

Iako nitko od roditelja s kojima sam razgovarala nije vjerovao kako su njihova djeca posebno zabrinuta ili uplašena, svi su se suočili s promjenom u rutini svoje djece. Sva su djeca postavljala pitanja o temama poput smrti i dugoročnih komplikacija virusa. Kći gospođe Ritting često je zapitkivala o smrti i zašto ne može vidjeti svoje prijatelje. "Stalno mi govori kako su njezini prijatelji 'izašli iz njenog srca', jer ih nije dugo vidjela", rekla je Ritting. Hopper, bolničar i šef pomoćne službe u hitnoj medicinskoj službi, vodio je teške razgovore sa svojom djecom, ali najviše ga brine šok koji će djeca osjećati u mjesecima koji dolaze: "Neki njihovi prijatelji će izgubiti ekonomsku sigurnost, a neki roditelji posao." Prof. Osofsky, koja je radila s djecom nakon uragana Katrina, također brine o posljedicama pandemije na mentalno zdravlje djece zbog moguće pojave tjeskobe, izolacije i neizvjesnosti u sadašnjim okolnostima. Govoreći o radu s djecom u vrijeme pandemije, Gewirtz, autorica knjige koja uskoro izlazi, naziva: “Kad je svijet zastrašujuće mjesto: razgovori za zabrinute roditelje i zabrinutu djecu”, preporučuje roditeljima prvo pokušati ovladati vlastitim emocijama kako ne bi projicirali anksioznost na svoje dijete, a potom prepoznati i podržati emocije djeteta. Gewirtz ne preporuča nuditi obećanja o situacijama koje su neizvjesne, ali roditeljima preporuča provjeriti zablude o bolesti, zaštititi djecu od najbrutalnijih informacija i zajednički osmisliti načine na koje se i jedni i drugi mogu osjećati sigurnima.

Stručnjaci s kojima sam razgovarala više od svega ističu kako roditelji ne bi trebali obeshrabriti ili spriječavati igru. Maštovita igra može potaknuti kreativnost i razvoj vještina suočavanja, rekla je Russ, profesorica u Case Westernu. To može biti način obrade emocija ili jednostavno - skretanje misli na zabavan način. Iako igra može biti bijeg od djetetovih najtežih problema, također može biti alat za njihovo kreativno rješavanje. Kad je Miles, kustosica rijetkih knjiga na LSU-u, čula izjavu svoje kćeri kako će njena mlađa sestra vjerojatno umrijeti, nije znala kako reagirati. Njezina se kći nije činila uznemirenom, ali njena je poruka bila izrazito morbidna. Majka nije iskazala zabrinutost direktno djetetu, ali joj je kasnije objasnila - iako ona i njezina sestra nisu u opasnosti, trenutno pokušavaju zaštititi starije ljude, poput svojih baka i djedova, koje neće posjećivati neko vrijeme. Sljedeći put kad se igrala doktora, sestru je proglasila zdravom.

Izvor: https://www.theatlantic.com/family/archive/2020/04/coronavirus-tag-and-o...