Svaka promjena u okruženju malom djetetu predstavlja izazov te im je potrebna pomoć odraslih kako bi se toj promjeni prilagodili.

Situacije odvajanja od roditelja, putovanja, selidbe, dolaska prinove u obitelj, kao i teške situacija poput gubitka poznate osobe, rastave roditelja, sukoba u obitelji, ekonomskih teškoća, zdravstvenih teškoća djeteta ili člana obitelji, kod djeteta stvaraju strahove, tjeskobe i stres.

Briga i nemir, kod djece i odraslih, u posljednje su vrijeme dodatno pojačane dugotrajnim kriznim situacijama poput pandemije i potresa, te su djeca koja im svjedoče svakodnevno kontinuirano izložena kroničnom stresu.

Pružiti djetetu primjerenu podršku te mu vlastitim ponašanjem dati dobar model kako se nositi s jakim osjećajima - postaje ključan faktor i djetetov oslonac.

Zbog svega navedenog, prilagodba djeteta na polazak u jaslice i vrtić ove je pedagoške godine osobito delikatan proces, te traži od obitelji i ustanove pažljiv pristup i toplu suradnju.

Prilagodba neka bude postepena ako je moguće. Svaki dan polako produžite vrijeme djetetova boravka, kako bi imalo vremena prihvatiti novo okruženje i odvajanje od poznatih osoba. Uvijek mu se javite kada odlazite, recite kada ćete se vratiti po njega i tko će po njega doći (možete vrijeme povezati sa djetetu poznatim rutinama, npr. "doći ću nakon što pojedete voće" ili "doći ću nakon ručka" i sl.) i poštujte to. Iznimno je važno da dijete zadrži povjerenje u vas, stoga nikako nije preporučljivo iskrasti se iz sobe bez pozdrava, neovisno o dobi djeteta.

Prije svega, svakodnevno pričajte s djetetom o vrtiću, s kojom djecom i čime se igralo, što je jelo, što mu se sviđa, a što ne, ima li kakve želje i potrebe koje treba iskomunicirati odgajateljima. Čak i ako dijete još ne govori, ono svakako razumije emocionalni odnos prema tome što govorimo iz tona našeg glasa. U razgovoru s djetetom buditi pristuni, topli, iskreni i nježni. Pitajte ga kako se osjeća, uvažite ono što Vam kaže ("teško ti je kad me nema, razumijem"), recite kako se Vi osjećate radi odvajanja ("i ti meni nedostaješ, onda se sjetim kako ću te uskoro vidjeti pa se razveselim"). Dijete ima pravo znati kamo ono ide, koliko dugo će tamo boraviti i zašto (a odgovor je - ide u vrtić jer ste ga Vi odlučili upisati i voditi). Slobodno recite djetetu koje su Vaše obaveze, no ne opterećujte ga argumentima poput svog posla, zarade i sl., kako se dijete ne bi osjetilo odgovornim za vlastitu egzistenciju. Radije mu pojasnite zašto ste baš Vi odlučili kako ono treba ići u vrtić, što se nadate da će ono tamo doživjeti i raditi, što očekujete i slično, te mu naglasite kako uvijek može s Vama o tome pričati i kako Vam je stalo da bude sretno. Također, izrecite kako će sigurno biti trenutaka i situacija kada će mu biti teško, kada će biti tužno, zabrinuto i nedostajat ćete mu - no kako se svi tako nekad osjećamo i kako će to proći. Pokažite mu kako se Vi nosite s teškim trenucima i uputite ga kako se uvijek može obratiti odgajateljici za zagrljaj i utjehu. O svemu bitnom svakodnevno podijelite informacije s odgajateljima Vašeg djeteta.

Ukoliko zatrebate dodatnu stručnu pomoć, ili dijete nakon više tjedana i dalje ne prihvaća vrtić, slobodno se obratite našem psihologu te zatražite podršku.

Više o prilagodbi možete pročitati na našem letku te u članku Polazak u vrtić.

U prvim danima vrtića od srca želimo Vašoj djeci mnogo veselja, igre, novih prijateljstava i iskustava, te toplu i nježnu podršku svih odraslih koji ih okružuju. Vama roditeljima želimo dobrodošlicu te Vas pozivamo na blisku suradnju, kako bi djeca dobila ono što im najviše treba: sigurnosti i ljubav bliskih odraslih.