Dana 23. listopada 2026. skupine Kikići, Sparks i Sovice Dječjeg vrtića Vežica posjetile su Alpaka ranč “No Stress” u Driveniku. Bio je to dan ispunjen novim iskustvima, upoznavanjem životinja i boravkom u prirodi.

Susret sa životinjama posebno je vrijedan za razvoj empatije. Da bismo im se približili, potrebno je usporiti, stišati glas i izbjegavati nagle pokrete koji ih mogu prestrašiti ili uznemiriti. Djeca tako postupno uče da njihovo ponašanje utječe na osjećaje i reakcije drugih živih bića. Razvijaju sposobnost promatranja, prepoznavanja znakova nelagode i poštovanja granica – važnih socijalnih vještina koje se kasnije prenose i u odnose s ljudima.

Hranjenje životinja pritom nije samo zabavan doživljaj, već i prilika za učenje odgovornosti. Djeca upoznaju važnost odabira primjerene hrane, razumiju da životinjama ne možemo nuditi sve što sami jedemo te uče slijediti upute osoba koje o njima skrbe. Na taj način razvijaju svijest da briga za drugo biće podrazumijeva poznavanje njegovih potreba, a ne samo želju za kontaktom.

Za djecu koja se dosad nisu susretala s alpakama ili drugim životinjama (patuljastim ovcama i kozama, patkama, kokicama, ponijima, srnama) ovakvo iskustvo može biti i mali korak u prevladavanju straha od nepoznatoga. Promatranje iz blizine, postupno približavanje i mogućnost nježnog kontakta, kada ga životinja prihvaća, pomažu u izgradnji povjerenja. Dijete pritom otkriva da se bliskost ne može nametnuti – ona se gradi strpljenjem, mirnim ponašanjem i uvažavanjem potreba drugoga. Upravo se u takvim trenucima empatija razvija kroz iskustvo, a ne samo kroz objašnjavanje.

Poseban doživljaj za djecu predstavlja i jahanje ponija. Uz stručno vodstvo i primjerene sigurnosne mjere, taj susret donosi novo iskustvo kretanja, ravnoteže i usklađivanja pokreta. Istodobno, dijete uči mirnoću, povjerenje i odgovornost u odnosu prema životinji koja ga nosi. Važno je pritom poštovati i djetetovu spremnost na takvo iskustvo – sudjelovanje ima najveću vrijednost kada se temelji na znatiželji i osjećaju sigurnosti, a ne na prisili.

A kada je riječ o kretanju, priroda nam često nudi više nego što očekujemo.

Zbog mokrih i skliskih napuhanaca odlučili smo skakanje zamijeniti trčanjem po livadi. Djeca su tako dobila priliku za prirodno, spontano kretanje – trčanje, ubrzavanje, usporavanje i prilagođavanje pokreta podlozi.

Kretanje po prirodnoj, neravnoj površini pridonosi razvoju ravnoteže, koordinacije i prostorne orijentacije. Djeca pritom uče procjenjivati vlastite mogućnosti, prilagođavati pokrete okolini i stjecati sigurnost u vlastito tijelo. Slobodna igra ostavlja im prostor za inicijativu, samostalno odlučivanje i zajedničko stvaranje igre.

S ranča smo ponijeli nova iskustva i lijepe uspomene, ali i nešto što se ne može izmjeriti ni fotografirati – priliku da djeca kroz susret sa životinjama vježbaju nježnost, strpljenje i poštovanje, a kroz igru u prirodi otkrivaju vlastite mogućnosti.