Sjećanja na dane provedene u vrtiću nosimo u srcu cijeli život. Ona vlastita su nam možda ipak u magli, sjećamo se nekih isječaka poput odgajateljičinog zagrljaja ili pak ljuljačke u dvorištu. Ali vrtićki dani naše djece i kasnije naših unuka nose poseban pečat. I kad vrtićkim danima dođe kraj, posebno su emotivni upravo roditelji i nonići. Tom prigodom je i nona Ljiljana bila inspirirana napisati pjesmu u znak zahvalnosti vrtiću Morčić, posvetivši je odgajateljicama skupine „Ježići“, ali i  kuharicama i spremačicama. Svi zajedno smo dirnuti njenom zahvalom i šaljemo joj tople pozdrave. Svim našim školarcima želimo puno sreće i uspjeha u ovoj školskoj godini!

Kraj vrtićkog doba

Gušt je va vrtić Morčić bilo doć,

po prizemlju i po katu proć,

videt se vaše „instalacije“

                pune „inspiracije“,

simpatične „prezentacije“.

Decu ste tako učile,

ki put se namučile,

aš deca imaju svoje „faze“,

pa roditelje, ni tete ne maze.

Našle ste načina kako ih smirit,

kako njin ugodit i prijatelj bit.

Trebalo ih je pazit, mazit i strog bit,

svoje brige, doma pustit.

Saka je del sebe, va ten dala.

Zato Vam tete fala.

Kako obed naš,

nikad ni kot vaš

            tete kuharice fala,

morda bi nam ka,

            i recept dala.

Fala tetan spremačican

i sen drugen ki su pomogli,

da bi naši vrtićari

do škole prišli.

PS.

Kako je Korona sen brige dala,

moramo Van ovako reć fala!

Ako treba ku besedu špjegat,

trebat će tetu Teu pitat.

                                                           Šegulja i Manola   

                                                                                                                      Rijeka, 6.2020