SVJESNO RODITELJSTVO – Zapalite u sebi vatru osobnog rasta

Što je to svjesno roditeljstvo?

Jednostavno rečeno – to znači biti svjestan svega što u svom roditeljskom pozivu činimo, osjećamo, biramo, razmišljamo. Ovako rečeno, mogli bismo pomisliti: “Pa naravno! Jasno da sam svjestan svega što činim! Osobito u odnosu na svoje dijete.”

No, to nije uvijek tako jednostavno.

Svi mi, kao ljudi u našim svakodnevnim postupcima i međuljudskim odnosima, često razvijemo i koristimo obrasce ponašanja koji proizlaze iz naših prethodnih iskustava, te ih redovito automatski ponavljamo bez dodatnog preispitivanja – nekako, reklo bi se, “vozimo na auto-pilotu”.

Neuroznanstvenici tvrde da zapravo većina naših dnevnih rutina spada u nesvjesna, automatska ponašanja, a manji dio situacija činimo promišljenom odlukom. Tako nastaju navike, a navike postaju dio nas te ih počnemo doživljavati kao dio naše osobnosti. Budući da ih osjećamo kao “svoje”, kao vlastito “ja”, još smo manje skloni preispitivati ih. I tako postepeno postanu dio našeg karaktera.

Isto se događa i u odnosu koje kao roditelji imamo s djecom. A ovaj je odnos posebno delikatan upravo stoga što na taj način možemo nesvjesno djeci prenijeti i one navike i vrijednosti koje sami svjesno nikada ne bismo odabrali. Primjerice, roditelj koji u žurbi ne veže sebe u autu sigurnosnim pojasom, to sigurno ne radi s ciljem da ugrozi dijete. No, dijete gleda roditelja i po modelu usvaja ponašajni obrazac, pa i vrijednost (tj. vidi i zaključi “u autu se ne moramo uvijek vezati”). Na taj način možemo ga poučiti upravo suprotno onome čemu smo željeli. To uglavnom radimo nesvjesno, odnosno nismo u tom trenutku potpuno “uključeni” i ne promišljamo što radimo i uz kakve dugoročne posljedice.

Ili primjerice roditelj pušač koji je tu naviku razvio još u mladosti, nastavlja pušiti, i često pritom ne zamišlja svoje maleno dijete kao pušača u adolescentnim godinama. No, upravo se to nekad događa – dijete odjednom počne pušiti. Pošto dijete voli roditelja i s njime se identificira, ono usvaja njegove navike kao primjer kako živjeti. Čak i ako ih bude racionalno uočio i odlučio odbaciti, ne znači da će i uspjeti odabrati zdravije životne navike. To je stoga što smo i tjelesna i emocionalna bića, a nešto znati ne znači nužno to i moći.

Jednostavno, životni stil roditelja djeca “upijaju” i vrlo često usvajaju kao normu. Na taj način možemo prenositi i pozitivne navike, a da pri tome roditelj toga nije svjestan. Npr. roditelj koji čita knjige i odlazi u biblioteku, djetetu poručuje “čitanje knjiga je vrijedno”. Pa ako s nekom navikom i pretjeramo, a druge ima premalo (npr. jako puno čitamo, ali istovremeno ne izlazimo u šetnje i ne bavimo se sportom), time opet prenosimo ideju što je nama važnije, a što manje važno u životu.

Generacijski prijenos obrazaca ponašanja – kako prekinuti začarani krug

Odgovorno roditeljstvo dakle uključuje i stalan, strpljiv rad na sebi.
Svi smo mi kao djeca naših roditelja, ali i djedova i baka, tetki i stričeva i društva u cjelini poprimili neke vrijednost i navike koje i dan danas živimo, pa su tako prisutne i u našem roditeljstvu.

Svaki se roditelj barem jednom našao u situaciji da pomisli “E, ovu rečenicu koju je običavala izgovarati moja mama / moj tata, ja neću nikada reći svom djetetu!” – da bi zatim u nekoj stresnoj situaciji s čuđenjem čuo sam sebe kako izgovara upravo te iste riječi! A onda, zgražajući se nad samim sobom, počne još osjećati i rastući sram i krivnju, jer duboko u sebi zna da to nije najbolji put i da to nije pri punoj svijesti sam izabrao.

No, ima lijeka i za to.

Ono što nas takve situacije uče jest kako su utjecaji naših ranih iskustava iznimno snažni i često nesvjesni. Kao što smo ih na nesvjesnoj razini usvojili, tako nesvjesno i “izlaze van” kada od burnih osjećaja izgubimo samokontrolu. To nas, međutim, ne čini nužno neuspješnim roditeljima ili zlikovcima. To nas čini ljudima.

Stoga je najbolji put za prekidanja snažnog lanca generacijskog prijenosa navika koje ne želimo nositi i prenositi, upravo strpljiv i trajan rad na osvještavanju sebe. Osvještavanju toga što smo sve kao djeca naučili, da bismo mogli odraslo i svjesno izabrati što od toga želimo dalje nositi (i prenositi novim generacijama), a što ne.

No, budući da smo kao bića složeni i slojeviti, to nije lak zadatak. Naime, svjesnim se radom sporo i teško dopire do nesvjesnog dijela. To je stoga što su dominantni valovi moždane aktivnosti potpuno različiti u djetinjstvu i odrasloj dobi; različiti u nesvjesnom i svjesnom dijelu našeg pamćenja i našeg znanja o samima sebi. Zato nije dovoljno samo čitati knjige i posjećivati predavanja, već je nezaobilazan dio ‘bacanja reflektora’ na svoje obrasce upravo korištenje emocionalno nabijenih situacija – u tim situacijama najzornije ugledamo svoje pravo lice; upravo tada i možemo doprijeti do nekih informacija o sebi koje možda nismo ni znali, i koje nam se neće uvijek svidjeti. No, one su put do samospoznaje. A samospoznaja je put do svjesnog roditeljstva.

Kako možemo podizati razinu osobne svijesti? Kako prenositi djeci ono najbolje u nama? Odaberimo trajni rast

Dakle, sada znam kako želim živjeti – tako da budem više svjesna sebe, svojih obrazaca i toga kako oni utječu na moju djecu. Želim donositi svjesne izbore, koji će ići u cilju dugoročne dobrobiti – i moje djece, i mojeg osobnog blagostanja (tjelesnog i mentalnog zdravlja, osjećaja svrsishodnosti, življenja života koji za mene i za svijet ima važan smisao).

No, kako to činiti?

Prije svega, rekla bih, važno je prihvatiti sebe, svoje pogreške i ‘sive zone’, i biti strpljiv sam sa sobom.
Rad na podizanju osobne svijesti dug je proces, kontinuiran, i nikad ne prestaje. Pri tome nam mogu pomoći bliske osobe koje nas poznaju i vole – ako smo spremni čuti kako nas oni vide i doživljavaju, ako smo spremni dopustiti im da budu naša “zrcala” u kojima ćemo se ogledati.

Neće nam se svidjeti sve što vidimo, ali mnogo toga hoće. A za one dijelove koje tek u ogledalu ugledamo i poželimo mijenjati, dobro će nam doći upravo podrška i ruka dragih bliskih ljudi. Najbolji učitelji koje možemo zamisliti u tom su smislu – upravo naša djeca. Roditelj koji je dovoljno otvoren pa i ponizan promatrati reakcije svoje djece, otvoreno ih pitati kako se osjećaju u odnosu s nama i njegovati klimu iskrenosti i pravog autoriteta koji počiva na ravnopravnosti svih članova obitelji, neizmjerno će se u tom odnosu obogatiti.

Kako postepeno počnemo uočavati, a zatim i skidati vlastite maske u odnosu sa svojom djecom (isto vrijedi i za druge odnose – partnerski odnos, braću i sestre, rodbinu, prijatelje i suradnike), bit ćemo sve slobodniji i ispunjeniji.

Budimo pritom hrabri!

Kada tako činimo, naša djeca rastu slobodna od tabua, obiteljskih tajni, lažnih ‘svetinja’ i zabranjenih zona.
Njegujte klimu u kojoj se o svemu smije razgovarati i u kojoj roditelj nije nedodirljivi autoritet, već osoba od krvi i mesa koja isto uči i raste na svom putu, i koja cijeni iskrenu povratnu informaciju koju dobije od svoje djece. A onda, kada takav život postane vaša navika, pa dio vaše osobnosti, moći ćete ići i korak naprijed – učiti svoju djecu kako mogu i sami biti svjesni sebe, svojih odluka i ciljeva.

Kada se pojavi situacija učenja (najčešće to budu situacije sukoba, vrijednosnih razlika, moguće situacije gubitka ili doživljenog gubitka i sl.), iskoristite ju! Ako ste upravo shvatili kako činite nešto loše, pokažite djetetu primjerom kako svjesno birate drugi put. Osvijetlite tog nevidljivog “slona u sobi” (nešto krupno što svi osjećaju i vide, ali o tome ne govore), nazovite ga pravim imenom i recite kako ste odlučili odbaciti tu naviku! Onda strpljivo i dosljedno istražujte kako možete drugačije…. Čitajte, educirajte se, pričajte s drugima, uključite se u grupu potpore, koristite društvene odnose pa i društvene mreže, putujte, istražujte, nikad ne odustajte! Tko se jednom otputi na put osobnog rasta i razvoja, neće nikada sići s te staze, a svojoj će okolini, napose djeci, dati najbolji primjer svjesnog življenja.

Autorica: Ivana Sošić Antunović, psiholog

Preporučena literatura
O ovoj temi više možete pročitati u naslovima:

• Tsabary, S. (2018.) Osvještena obitelj – kako odgojiti samostalno dijete puno samopouzdanja. Zagreb: Ljevak.
• Dissing Sandahl, I. (2018.) Danski odgoj. Zagreb: Egmont.
• Juul, J. (2018.) Četiri vrijednosti koje će djecu pratiti do kraja života. Split: Harfa.

Članak prenosmo sa portala Suvremena žena.