Svima je poznato da su kvalitetni odnosi preduvjet za uzajamni rast i razvoj ljudskih vrednota i potencijala. Moglo bi se reći da svatko procvjeta i pruži najbolje od sebe u okruženju povjerenja, uzajamnog poštovanja i brige. Onda smo inspirirani da zagrlimo cijeli svijet i pomičemo planine kako bi svi oko nas bili sretni i voljeni.

            Takve odnose njegujemo i potičemo u vrtiću Orehovica, s našim “Pilićima”. Svakodnevno imamo priliku učiti jedni od drugih. Ovaj put ću se osvrnuti i naglasiti koliko je važno znati učiti od djece jasličkog uzrasta. Odgojiteljice su model i uzor dok djecu uče samostalnosti, brigi o sebi i drugome, empatiji i poštivanju pravila. Kroz sve aktivnosti i poticaje, svakodnevne rutine i bezbrojne trenutke igre i istraživanja proteže se taj uzajamni odnos nježnosti, brige, zagrljaja i povjerenja. I onda se dešavaju ti čarobni trenuci rasta i učenja.

            Pa tako u “Pilićima” možete naučiti da je vrištanje i trčanje u krug po sobi (pogotovo kad bježite od zločestog vuka iz Crvenkapice) najbolji način borbe protiv stresa ili naprosto da se riješite prevelikog uzbuđenja i svijetu pokažete koliko ste sretni što postojite.

            Možete naučiti uživati i biti u trenutku dok predano nanosite filcane krugove prijateljici za ukras po hulahopkama. Ili dok pažljivo kistom i spužvicom nanosite temperu na tuljak ili kartonski tanjur.

            Postoje trenuci kad jednostavno treba stati, shvatiti da su vrijeme i prostor samo relativni pojmovi i odmoriti se u svijetu gdje nam nitko ništa ne može. U sebi samima ćete naći vlastitu istinu.

Koliko je samo sladak i začuđujući osjećaj držanja slikovnice u rukama, šuškanja listova, otkrivanja posve drugačijeg svijeta prekrasnih boja, čudnih oblika, čarobnih i strašnih priča. I sve to iznova imati mogućnost osjetiti i otkrivati.

            Dragocjeni trenuci zajedništva su posebna inspiracija i možete opet naučiti koliko je važno prijateljstvo, zagrljaj i pomaganje da bi čovjek bio jednostavno sretan i ispunjen. Desi se to kad zajedno sagradite toranj od kocaka, isprepletete prste uronjene u temperu, zaplešete i zapjevate iz sveg glasa kad te ponese ona poznata, bezbrižna melodija.

            Tek smo na početku zajedničkog puta i učenja, još nas puno igre i avantura čeka kako bi uspješno savladali sva iskušenja i izazove. I sve je nekako ljepše i lakše uz osmijeh i zagrljaj.

Odgojiteljica Tanja Lacmanović